Brankov most premošćava reku Savu i spaja Novi Beograd sa centrom Beograda.
Brankov most premošćava reku Savu i spaja Novi Beograd sa centrom Beograda. Brankov most je po obimu saobraćaja drugi most po važnosti u Beogradu (posle Gazele).
Beogradski mostovi | |
preko Ade Ciganlije (u izgradnji) | |
Brankov | |
Gazela | |
Kineski (u planu) | |
Novi železnički | |
Pančevački | |
Stari savski | |
Stari železnički |
Godine 1930. raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko reke Save u Beogradu, a posao je ustupljen inostranoj firmi iz Oberhauzena. Do tada je preko Save u Beogradu postojao samo železnički most sagrađen još 1884. godine. Pošto je položaj mosta definisan u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova zahtevan je uslov da se reka Sava premosti jednim otvorom od 250-{m}-, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12-{m}-. Građenje je počelo jula 1930. godine, a most je pušten u saobraćaj decembra 1934. godine. Ukupna dužina mosta iznosila je 474-{m}- (7.7+75,0+261,0+75,0+9,0+47,0 - počev od novobeogradske strane). Glavna mostovska konstrukcija, raspona 75+261+75-{m}- izvedena je kao viseći most po ugledu na viseći most preko reke Rajne u Kelnu. Ovaj most nazvan most kralja Aleksandra je porušen u ratnim razaranjima (Drugi svetski rat), te je služio relativno kratko.
Na stubovima i oporcima starog visećeg mosta - koji su u znatnoj meri diktirali i omogućili novo rešenje u pogledu konstruktivnog sistema, 1956. godine pušten je u saobraćaj novi drumski most.
Mostovska konstrukcija je uređena u koprodukciji naših preduzeća sa firmom MAN iz tadašnje SR Nemačke u periodu 1953.-1956. godine. Noseća konstrukcija je pun kontinualni nosač raspona 75+261+75-{m}-, sa kolovozom na gornjem pojasu širine 12-{m}- sa dve pešačke staze po 3-{m}-. Na ovom mostu prvi put kod nas je primenjena savremena kolovozna tabla u vidu ortotropne ploče, kao i to da je ovaj most sa glavnim rasponom od 261-{m}- svojevremeno držao rekord u svetu za ovakav kontinualni sistem. Posle puštanja u sobraćaj, nakon 15. godina proučavani su njegovi kapaciteti zbog naglog razvoja Beograda na levoj obali Save. Pa je i razrađena koncepcija rekonstrukcije, a da se pri tom najmanje ometa saobraćaj tokom izvođenja radova. Postojeći (stari) most sa kolovozom širine 12-{m}- i sa dve pešačke staze širine po 3-{m}-, po demontaži nizvodne pešačke staze, rekonstruisan je za kolovoz sa tri istosmerne trake ukupne širine 10,5-{m}-, i ostavljena je uzvodna pešačka staza širine 2,8-{m}-, a deo nje je iskorišćen za smeštaj kandelabra za osvetljenje mosta. Kolovoz za drugi smer iz pravca Brankove ulice širine 10,5-{m}- sa dve zaštitne trake od po 0,7-{m}- i nizvodnom pešačkom stazom širine 2,25-{m}-, postavljan je na novoj mostovskoj konstrukciji tako da ležišta srednjih oslonaca koriste postojeće fundamente. Nova nizvodna konstrukcija je kontinualni nosač preko tri polja raspona 81,5+261+81,5-{m}-. U poprečnom preseku konstrukcija je sandučastog preseka.Most u današnjem obliku je završen 1979. Most u proseku dnevno pređe oko 90.000 vozila.
Sa beogradske strane mosta postavljen je i biciklistički lift 2006.
Prvobitan projekat je uradila nemačka firma „MAN“. Projekat proširenja mosta uradila je radna organizacija „Mostprojekt“, Beograd. Glavni projektant D.Dragojević, dipl.inž.gradj.
Most se tokom komunističke vladavine zvanično zvao Most bratstva i jedinstva, ali ovaj naziv se nikada nije ustalio. Beograđani su ovaj most ponekad zvali Savski most ili most u Brankovoj ulici jer se preko njega ulazi ulicu nazvanu po pesniku Branku Radičeviću.
Sadašnji naziv je dobio po Brankovoj ulici, čiji nastavak predstavlja, a ne po piscu Branku Ćopiću, koji je izvršio samoubistvo skočivši sa njega. Most je i inače poznat po velikom broju samoubistava koja se izvrše ili pokušaju sa njega. Svake godine oko 40 ljudi reši da izvrši samoubistvo skočivši sa Brankovog mosta.
Godine 2002. učesnici drugog „Bajk Festa“ (biciklističkog festivala) potpisali su peticiju za izgradnju lifta za bicikliste i uputili je gradskim vlastima. Krajem avgusta 2005. godine je na desnoj obali pušten u rad teretno-panoramski lift, namenjen biciklistima i pešacima, nosivosti 1.800 -{kg}-, visine dizanja 13,5 -{m}-, koji omogućuje biciklistima da sa novobeogradske strane mogu preći na desnu Savsku obalu. Kapacitet lifta je do deset bicikala.
Čelični mostovi, dr. Dragan Buđevac, dipl. inž. građ. i mr.Bratislav Stipanić, dipl. inž. gradj. IRO „Gradjevinska knjiga“, Beograd, 1989.